CO2 ciljevi 2025: Izazovi za autoindustriju

CO2 ciljevi 2025: Izazovi za autoindustriju

Automobilska industrija suočava se s važnim izazovom jer Europska unija od 2025. godine pooštrava CO2 granice za nova vozila. U razgovoru s Petrom Mockom, izvršnim direktorom Europskog odjela Internacionalnog vijeća za čistu mobilnost (ICCT), raspravlja se o dosadašnjim koracima, trenutnoj situaciji i budućnosti elektomobilnosti. Mock ističe strategije proizvođača, taktike lobista i ulogu politike, poručujući da je važno ostati smiren.

Pogled unatrag otkriva da je autoindustrija pokušavala spriječiti strože CO2 granice kroz žalopojke, no bezuspješno. Veliki pomak 2020. godine rezultirao je značajnim smanjenjem emisija, s prosječnim smanjenjem od 12%. Proizvođači su se tada potrudili u usklađivanju s EU pravilima, predstavljajući hibridna i električna vozila. Nakon 2021. pritisak se umanjio, a profit je porastao, što je potvrdio i Mock, navodeći primjer Volkswagena, koji je unatoč kazni od 100 milijuna eura postigao devet milijardi eura profita.

Iako su CO2 ciljevi većinom postignuti, Mock kritizira što proizvođači nisu iskoristili prvi zamah. Od 2025. godine novi, stroži CO2 ciljevi ponovno stvaraju pritisak, dok neki proizvođači tvrde da su ciljevi neostvarivi.

Mock iznosi i informacije o 'non-paperu' navodno iz Renaulta, koji je prikazao alarmantne brojke kazni koje bi mogle doseći 13 milijardi eura. On smatra da su te brojke nerealne. Dok neki proizvođači i lobisti pokušavaju utjecati na politiku, drugi, poput Stellantisa, su spremni ispuniti ciljeve. BMW također iskazuje optimizam u vezi s ispunjavanjem ciljeva za 2025.

Lobistički pokušaji ostaju problematični, s poteškoćama oko "zakona o izvanrednom stanju", koji bi se trebao koristiti za prirodne katastrofe, a ne za predstavljanje automobilskog sektora kao u krizi. Mock smatra da su proizvođači već razvili strategije za ispunjavanje ciljeva.

Jedna od glavnih posljedica ovih rasprava jest nesigurnost među potrošačima, koja se potiče od strane nekih proizvođača kako bi utjecali na politiku. Postavlja se pitanje jesu li električni automobili budućnost ili su bolja opcija tehnologije poput e-fuel-a. Mock također naglašava problem CO2 regulative u EU, koja se pooštrava u petogodišnjim ciklusima, što je proizvođačima otežalo prodaju većeg broja električnih vozila bez dodatnog poticaja.

Kako bi ispunili ciljeve, neki proizvođači koriste strategije određivanja cijena da bi osigurali prodaju električnih automobila. Motorna vozila, posebno SUV-ovi, postaju jeftinija, dok električna vozila ostaju skuplja. Mock smatra da proizvođači igraju s cijenama kako bi upravljali prodajom prema 2025.

Pogled na budućnost elektomobilnosti ostaje pozitivan, unatoč izazovima. CO2 ciljevi za 2025. su postavljeni i malo je vjerojatno da će doći do njihovog ublažavanja. Mock naglašava da su vodeći političari u EU uvjereni da je elektomobilnost ključna za konkurentnost Unije. Također, očekuje se da će do kraja godine električni automobili činiti oko 25% tržišta u EU. Proizvođači ne bi trebali usmjeriti svu pažnju prema 2025, već i dalje pružiti potrošačima potrebnu jasnoću. Neizvjesnost i odgađanje mogu naškoditi i klimi i konkurentnosti europske autoindustrije.